{"id":693,"date":"2024-09-29T22:37:00","date_gmt":"2024-09-29T20:37:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.techne.hr\/?p=693"},"modified":"2024-09-30T22:41:11","modified_gmt":"2024-09-30T20:41:11","slug":"luciano-delbianco","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.techne.hr\/?p=693","title":{"rendered":"Luciano Delbianco – 10 godina"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prebrzo je pro\u0161lo deset godina otkako nas je napustio na\u0161 Luciano, \u010dovjek koji je do\u017eivio tek ne\u0161to vi\u0161e od \u0161ezdeset godina, ali kako je sam znao re\u0107i svojoj Valnei, pro\u017eivio je dva, tri –  mo\u017eda i vi\u0161e \u017eivota, s kojima je bio zadovoljan.<\/p>\n\n\n\n

U tih njegovih \u0161ezdeset godina, dvadeset je grubo uzela politika, ali o tome ne\u0107emo govoriti, ne\u0107emo ni o njegovom privatnom \u017eivotu, kojega je vrlo bri\u017eno \u010duvao i poku\u0161ao ga \u0161to vi\u0161e maknuti od javnosti. Ovdje se, mi koji smo ga poznavali, \u017eelimo prisjetiti Luciana i podsjetiti one koji su ga manje znali, na Luciana \u0161kolskog druga, cimera na faksu, kolegu in\u017eenjera na poslu, \u0161efa, rukovoditelja, tehni\u010dkog direktora, dekana \u2013 ali uvijek prijatelja. Zamolili smo zato nekoliko ljudi iz tog njegovog \u017eivota da se prisjete Luciana, svaki na svoj na\u010din, nekakvom sitnicom \u2013 onako kako im je \u010cano ostao u sje\u0107anju.<\/p>\n\n\n\n

Silvano C. se sje\u0107a jako puno zgodnih pri\u010da koje ga ve\u017eu za Luciana dandanas, od tehni\u010dke \u0161kole i fakulteta pa sve do kasnijeg \u017eivota, kada su radili i osnovali obitelji. Izdvojit \u0107e dvije zgode iz ranijih dana koje su mu ostale u lijepom sje\u0107anju. \u201ePrva je vezana za u\u010deni\u010dke dane u Tehni\u010dkoj \u0161koli. Bili smo u tre\u0107em razredu na satu predmeta \u201eElementi strojeva\u201c. Treba naglasiti da je to bila 1971. kada je hipi pokret u tada\u0161njoj Jugoslaviji bio tek u povojima. No\u0161enje duge kose nije bilo zabranjeno, ali nije ni bilo dobro prihva\u0107eno od nastavnika. Profesor Keki\u0107 koji je po meni bio dobar profesor, ali starijih nazora do\u0161ao je u razred na sat. U razredu je bio jedan u\u010denik koji je bio predvodnik hipi pokreta. Pored jako duge kose za to doba, imao je i ko\u017enu vezicu duga\u010dku oko jedan metar namotanu na ruci kao narukvicu. Profesor Keki\u0107 je zatra\u017eio da odmota tu ‘pertlu’ i da mu je preda te pred razredom sarkasti\u010dno zapitao \u201e\u0161to se mo\u017ee s tim napraviti?\u201c, a Luciano mu je onako smije\u0161e\u0107i dobacio da bi si mogao napraviti ogrlicu i staviti oko vrata. Naravno da je slijedila kazna za tu \u0161alu, jer je ve\u0107 slijede\u0107i sat morao pred plo\u010du, pitanja su bila malo te\u017ea, a rezultat je bio o\u010digledan \u2013 jedinica kroz cijeli dnevnik. Druga zgoda je vezana za klasifikacijski ispit na ETF-u u rujnu 1973. Tada\u0161nji ETF (dana\u0161nji FER) primao je na prvu godinu 380 studenata. Na ispitu nas je bilo 870 kandidata. Kad smo do\u0161li ispred fakulteta prije ispita gledali smo tu gomilu ljudi i razmi\u0161ljali koga sve moramo izbaciti da bismo mi upali. I uglavnom napisali smo mi taj ispit, ali nismo bili zadovoljni svojim radom, jer nismo znali tada da je ispit tako sro\u010den da je nemogu\u0107e u zadanom terminu rije\u0161iti svih 40 zadataka. Nave\u010der istog dana oko 21.00 sat bili su na staklenim vratima fakulteta ve\u0107 izvje\u0161eni rezultati ispita. Ne treba niti spomenuti da taj dan od uzbu\u0111enja uop\u0107e nismo jeli. Kada smo nakon pola sata probijaju\u0107i se kroz gu\u017evu uspjeli do\u0107i do stakla i kada smo napokon na\u0161li na\u0161a imena me\u0111u primljenima, sre\u0107i nije bilo kraja. Neko smo vrijeme lutali gradom puni ushi\u0107enja. U Dra\u0161kovi\u0107evoj ulici bila je gostionica ‘Zagorje’, ako se ne varam. Kada smo prolazili pored nje odlu\u010dili smo da treba proslaviti takav uspjeh te smo tu popili konjak (treba naglasiti da tada nismo uop\u0107e pili alkohol). Vratili smo se na fakultet da se jo\u0161 jednom uvjerimo da smo primljeni. Gu\u017eva se dobrano smanjila, nas je konjak dobro lupio u glavu, ali sre\u0107a zbog uspjeha bila je neizmjerna.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Silvano D. sje\u0107a se Luciana jo\u0161 iz osnovne \u0161kole \u201eMo\u0161a Pijade\u201c, bio je generacija ispred njega.\u201eBio je aktivan u \u0161koli, a upoznali smo se na sportskim terenima, na rukometu i vaterpolu koje je vodio profesor Makovac. Luciano je jo\u0161 trenirao i tekvando. Kao diplomirani in\u017eenjeri elektrotehnike na\u0161li smo se zajedno u Slu\u017ebi razvoja \u201eElektroistre\u201c. Meni je to bio prvi posao, a on je neko kratko vrijeme radio u \u201eUljaniku\u201c. Jednom prilikom, jo\u0161 nam je tekao pripravni\u010dki sta\u017e, do\u0161ao je na vrata kancelarije u kojoj smo radili nas tri mlada in\u017eenjera. Naglim karate udarcem udario je u \u0161tok od vrata, mi smo bili malo zbunjeni na\u010dinom prikazivanja njegovih borila\u010dkih vje\u0161tina. Uz zajedni\u010dki glasni smijeh znali smo da je to bila samo \u0161ala, na njegov na\u010din. Spomenut \u0107u i sastanak koji smo kao mladi in\u017eenjeri imali sa stru\u010dnjacima iz Instituta za Elektroprivredu u Zagrebu. Na dolasku, jedan od gostiju predstavio se kao Ante Sekso. Iako je za nas to bio stariji gospodin, na\u0161 Luciano je kao iz topa pitao: ‘ I Ante seksa\u0161 li se \u0161to?’. Mi smo se nasmijali, a reakcije gospodina Ante se ba\u0161 i ne sje\u0107am. Nakon desetak godina rada u firmi, Luciano se odlu\u010dio baviti politikom, bio je izabran za potpredsjednika Skup\u0161tine op\u0107ine Pule, da bi nakon prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora 1990. godine postao i predsjednik Skup\u0161tine Op\u0107ine Pule. Bila mu je za odlazak u politiku potrebna suglasnost na\u0161e \u201eElektroistre\u201c, naravno da smo mu je dali, ali uz rije\u010di: ‘Luciano nedavno si postao magistar znanosti, trebamo te ovdje, valjda \u0107e\u0161 se vratiti.’ Uz uobi\u010dajeni smijeh, odgovor je bio: ‘Pa naravno da \u0107u se vratiti, nisam ja politi\u010dar.’ Nije se vratio, ali vjerojatno je tako i trebalo biti, jer je u sljede\u0107em vremenu donio puno koristi na\u0161em gradu. Sje\u0107am se i lijepih dana, pred mo\u017eda dvadesetak godina, kada smo kao grupa \u2013 nas \u0161est parova, poku\u0161ali usavr\u0161iti na\u0161e skromno znanje plesnih vje\u0161tina. Bilo je lijepo, a najbolja su bila dru\u017eenja nakon plesa, po kafi\u0107ima i konobama.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Sr\u0111an \u017d. je bio Lucianova ‘zagreba\u010dka veza’ prema Institutu, struci i znanosti, zajedno su studirali i ostali u trajnoj vezi, kroz usavr\u0161avanje, magisterij, doktorat, ali ipak od svega Sr\u0111an se najradije sje\u0107a zgode iz pulskog restorana u kojem je bio gost \u201eElektroistre\u201c, a slu\u010dajno je tamo bio i Luciano, tada na nekoj va\u017enoj politi\u010dkoj du\u017enosti. Luciano je prvi oti\u0161ao i na odlasku iz restorana pozdravio: ‘Ciao Dule!’. Sr\u0111an: ‘Kad bih barem i ja znao tako pla\u0107ati!’.<\/p>\n\n\n\n

Davora M. je na prvoj godini studija, njegova prijateljica iz djetinjstva, Valnea, upoznala sa svojim de\u010dkom – Lucianom. \u201ePo zavr\u0161etku faksa dao mi je savjet, da poku\u0161am odslu\u017eiti vojsku gdje i on, na \u010crnomercu. Savjet je bio dobar i stvarno sam tra\u017eio i dobio \u010crnomerec, a  kasnije u Sinj. Nakon vojske radili smo zajedno u \u201eElektroistri\u201c. On je bio jedan od pismenijih in\u017eenjera, tako da je iza sebe ostavio puno pisanih materijala. Kako sam ja bio dosta dobar u programiranju, svje\u017e s faksa – znao sam Fortran, izradili smo vrlo ozbiljan program za prora\u010dun tokova snaga, koji se jo\u0161 dugo koristio. Kasnije su nam se profesionalni putovi razi\u0161li, ali smo ostali uvijek prijatelji i ponovno se ozbiljnije na\u0161li na projektu pulske Politehnike. Politehnika mu je pomogla da prekine s politikom, tako da je i iz aviona je bilo vidljivo koliko mu ta promjena odgovara. Siguran sam da je to bio za njega pravi posao i da je za Politehniku puno napravio. U jednom trenutku zbog svojih obaveza vi\u0161e nisam dolazio, pa sam mu rekao da je on sad dekan, a ja \u0107u se malo odmoriti. Nije me ni slu\u0161ao, nego je rekao:’ Ma odj\u2026, ba\u0161 \u0107e\u0161 me sad ovdje ostaviti samog.’ I naravno, ostao sam.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ovo je pri\u010da Radovana J.: \u201eSje\u0107anje na Luciana, dragog kolegu i prijatelja, neizbrisivo je povezano s njegovim veselim duhom, koji nas je pratio jo\u0161 od srednjo\u0161kolskih dana, pa sve do zajedni\u010dkog rada na Politehnici. Njegov smijeh, tako iskren i sna\u017ean da mu je doslovno tresao trbuh, bio je zarazan i ispunjavao bi prostor radosti, \u010dak i u te\u0161kim trenucima. Luciano je bio \u010dovjek od razumijevanja, uvijek spreman pru\u017eiti ruku prijateljima, ali i onima koji to nisu bili. Njegov entuzijazam i posve\u0107enost u razgovorima o novim studijskim programima uvijek su me motivirali. S nevjerojatnom energijom pokretao je suradnju s razli\u010ditim u\u010dili\u0161tima i sveu\u010dili\u0161tima, kod nas i u inozemstvu, ostavljaju\u0107i iza sebe brojne projekte koji \u0107e dugo svjedo\u010diti o njegovom radu. Iako je bio suo\u010den s ozbiljnim zdravstvenim izazovima, Luciano nikada nije gubio smisao za humor. Sje\u0107am se kada je s osmijehom komentirao lije\u010dni\u010dke nalaze, uz \u0161alu koja je, iako na ra\u010dun te\u0161ke situacije, izazvala grohotan smijeh. Bio je to Luciano, uvijek vedroga duha, pa onda kada su okolnosti bile najte\u017ee. Na\u0161i povratci s Politehnike, dok smo pje\u0161a\u010dili do “\u010carlija”, sada su mi posebno dragocjena sje\u0107anja. Nakon njegovog preranog odlaska, dolazak u ured ispunjen njegovim knjigama i spisima postao je te\u017eak, ali i podsjetnik na \u010dast i zadovoljstvo koje sam imao rade\u0107i s njim. Te\u0161ko je pobrojati sve \u010dime se Luciano bavio, jer je bio osoba s mnogim interesima i postignu\u0107ima. No, ono \u0161to ostaje u srcima svih nas koji smo ga poznavali jest njegovo vedro srce, njegov smijeh i nepokolebljiva strast prema \u017eivotu.\u201c<\/p>\n\n\n\n

I na kraju umjesto zaklju\u010dka, Branimir R.: \u201eLuciano je bio respektabilan profesor, odli\u010dan pedagog i dragi prijatelj. Kao dekan bio je osoba znanja i umje\u0161nosti rukovo\u0111enja uvijek sa jasnom strategijom koja vodi do rje\u0161enja zadatka. Svaki na\u0161 sastanak zapo\u010deo bi i zavr\u0161io blagim humorom \u010dime je rje\u0161enje svakog problema bilo  izglednije, a put do toga nekako lak\u0161i. Sa studentima je imao prisan kontakt, uvijek spreman pomo\u0107i i otvoren za svaki razgovor. Dolazili su bez ustru\u010davanja na stru\u010dne konzultacije iz predmeta koje je predavao, ali su jednako tako izlagali svoje probleme u studiranju. Jedna mi je bizarna anegdota ostala u sje\u0107anju kad je jedan student, o\u010dito bez ikakvog politi\u010dkog stava, zatra\u017eio savjet: ‘u koju bi se stranku valjalo upisati da bi se najbolje u karijeri napredovalo?’. To, bez dublje analize \u0161to danas mladi misle o politici, prvenstveno pokazuje koliko je Luciano bio  blizak, gotovo kao al pari’ prijatelj studentima.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prebrzo je pro\u0161lo deset godina otkako nas je napustio na\u0161 Luciano, \u010dovjek koji je do\u017eivio tek ne\u0161to vi\u0161e od \u0161ezdeset godina, ali kako je sam znao re\u0107i svojoj Valnei, pro\u017eivio je dva, tri –  mo\u017eda i vi\u0161e \u017eivota, s kojima je bio zadovoljan. U tih njegovih \u0161ezdeset godina, dvadeset je<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":694,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/693"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=693"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/693\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":698,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/693\/revisions\/698"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/694"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=693"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=693"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.techne.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=693"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}