Dana 27. prosinca 2019. godine preminuo je prof. dr. sc. Vinko Jurcan.
O našem dragom Vinku puno je izrečeno i sve je poznato, a kao dobar podsjetnik može poslužiti In memoriam na adresi: https://www.unipu.hr/novosti?@=2ex3h#news_107442 , na web stranicama Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Ovdje ga se želimo prisjetiti onakvog kakav je bio na svojoj posljednjoj misiji, misiji kojom se bavio zadnjih dvadesetak godina života, a to je POLITEHNIKA PULA. Otkada smo sredinom devedesetih kroz TECHNE Udruženje inženjera počeli razmišljati o osnivanju stručne škole politehničkog usmjerenja u Puli, ta ga ideja više nije napuštala i držala ga je sve do zadnjih dana života, kada mu je najdraže bilo čuti lijepu vijest s Politehnike, što smo mu i priuštili, makar skrivajući očite probleme.
Većina se ljudi u sedamdesetim godinama života povlači u sebe, brine se za svoje zdravlje, obitelj, ali ne i Vinko Jurcan. Ideja o mogućem osnivanju Politehnike potpuno ga je obuzela, negdje 1997./98. i u sljedeće dvije godine nije bilo mjesta u Hrvatskoj, na koje nije zakucao sa ciljem da se škola pokrene. Uz pomoć nas nekolicine, to je i ostvario, Visoka tehnička škola započela je s radom 2000. godine i za njegova života proizvela je oko 600 diplomiranih dobrih ljudi, uglavnom za istarsko gospodarstvo.
Zahvaljujući trudu profesora Vladimira Rosića, povodom deset godišnjice Politehnike izdana je knjiga pod naslovom „EKONOMIST HUMANIZMA I TOLERANCIJE Profesor doktor znanosti VINKO JURCAN“ i kako kaže autor zahvala je to našem profesoru, dekanu i čovjeku koji je bio i ostao primjer kako treba raditi i djelovati. U knjizi suradnici i prijatelji govore o Vinku.
Robert Matijašić: Prof.dr. Vinko Jurcan višestruko je zadužio pulsku i istarsku akademsku zajednicu. Njegova bogata životna, politička, znanstvena i akademska biografija svjedoči o čovjeku koji je od rane mladosti u rodnim Rakovcima do danas sudjelovao u presudnim događajima i procesima koji su oblikovali današnju Istru.
Luciano Delbianco: Vinkova razmišljanja, kao i ona nekolicine drugih bivših gradonačelnika, bila su mi dragocjena i u najtežim danima naše novije povijesti, ratnom razdoblju domovinskog rata, kada sam sa svojim suradnicima vodio pregovore o mirnom odlasku jugoslavenske vojske sa naših istarskih prostora.
Klaudio Tominović: Umijeće rukovođenja profesora Jurcana kao dekana visokoškolske institucije osjećalo se cijelo vrijeme, a posebno je do izražaja dolazilo na sjednicama Dekanskog vijeća koje su održavane ponedjeljkom popodne i koje su trajale točno 60 minuta. Na njima je dolazilo do konfrontacija u pristupu i razmišljanju, ali se nikad nije gubio osnovni cilj postojanja Politehnike.
Davor Mišković: Kada govorimo o profesoru Jurcanu za mene je najbitniji trenutak kada sam upoznao njegove prave sposobnosti, odnosno osjećaj za ono što obično kažemo „timing“. Naime on je točno znao trenutak kada treba osnovati Politehniku. Mene je zadužio da izradim dinamički plan osnivanja, po kojem je ispalo da ćemo za dvije godine dobiti školu, ali šef je rekao, dobar ti je plan samo što moramo početi raditi već ove jeseni. Meni osobno je to izgledalo nemoguće, dok je on tvrdio koristeći termin „inter regnum“, da je upravo sada jedini i pravi trenutak da se to učini. Imao je pravo !
Vladimir Goglia: Imao sam zadovoljstvo upoznati njegov rad i njegove ljudske osobine prilikom zajedničkog rada, rada sa studentima, izradi i obrani diplomskih radova vezanih uz gospodarsku praksu, te sagledao njegovu zadivljujuću energiju, inicijativu i poduzetnički duh, te posebno disciplinu, odgovornost u radu, organizacijske sposobnosti, komunikaciju s nastavnicima, njegove integrativne osobine, timski rad i njegovu dežurnu angažiranost u svim prosvjetnim događanjima na našim prostorima.
Anton Šestan: Istarska županija postala je tehnički razvijenija u odnosu na Primorsko-goransku jer je zadržala svoju metaloprerađivačku industriju, što je trebalo pratiti i stručnim kadrom. Bio je potreban Politehnički studij, samo se netko trebao primiti takvog poduhvata. I našao se, bio je to profesor Jurcan. Zahvaljujem mu da se naša institucija uspješno ugradila u strukturu Istarske županije, te postala primjerna Visoka tehničko-poslovna škola u Republici Hrvatskoj.
Branimir Ružojčić: Njegova energija i ustrajnost, prisni odnos sa suradnicima i studentima unaprjeđuje svaku sveučilišnu sredinu u kojoj djeluje. Uvijek svjestan skromnosti početka i ustrajan u napredovanju ka postavljenom cilju, profesor Jurcan unosi entuzijazam u radnu sredinu i potiče zajedništvo stvaralaštva. To što je uvijek spreman poslušati svaki savjet i jednako spreman obrazložiti svoje mišljenje, čini ga jednako ugodnim suradnikom kao i voditeljem.
Vladimir Kadum: Želim istaknuti njegovu upornost u radu, pa i dozu tvrdoglavosti. Naime prilikom osnivanja Visoke ekonomske škole u Puli, za jednog svog boravka u nadležnom ministarstvu, iako je imao najavljen i ugovoren dolazak, nitko nije imao vremena da ga primi. Profesor Jurcan je tada jednostavno sjeo i rekao da on ima vremena i da može čekati. To je potrajalo, ali je ipak bio primljen. Isplatilo se jer je tom prilikom ishodovao rješenje o početku rada Visoke ekonomske škole u Puli. I još nešto: Uvijek je govorio da za svaki neuspjeh studenta polovica odgovornosti „pripada“ nastavniku. I tu je bio u pravu.
Mladen Dušman: Politehnički studij upravo je ona spona koja je (ispunila obrazovni prostor) nedostajala na putu do obrazovanja za život. Mnogi su mladi ljudi iz doslovce svih krajeva Istre upravo na Politehnici zaokružili i dopunili svoja znanja u samostalnom vođenju sve složenijih procesa, od ekonomije do tržišta i uspješnog poslovanja, koje ovaj studij daje. Profesor Jurcan je ove naše prostore zadužio pružajući njihovim žiteljima najljepši poklon – upravljanje nad resursima, upravo pameću, snagom znanja i kulturom življenja.
Na kraju vjerujemo da u ime svih koji su kroz Politehniku prošli kao nastavnici, suradnici, zaposlenici, studenti, predstavnici medija, grada i županije – možemo reći:
ZAHVALNI SMO PROFESORU JURCANU DA SMO GA IMALI PRILIKE UPOZNATI I RADITI S NJIM.